Trudnoća, porođaj, dojenje, pa opet sve u krug. Ovako bi se ukratko mogao opisati život hrabre Maje u posljednjih 12 godina. Oduvijek je maštala o velikoj porodici, a taj san ostvario joj se sa njenim Rašom. Odgajaju 11 djece, imaju privatnu firmu i ne skidaju osmijeh s lica.
Šest sati ujutru. U kući Kovačevića u selu Vrdila kod Kraljeva mir i tišina. Mama Maja ustaje prva, brzo se sprema i pije kafu s nogu, a onda ide od sobe do sobe i razbuđuje svoju vojsku, njeno 11 djece. Nerijetko, probude se i sami i tad u sekundi nastaje haos. Svi uglas samo viču mama i nešto traže, a ima i onih koji bi da se maze. Uvijek nekom nešto fali, pa tako jednima nedostaju čarape, drugima trenerka ili majica, a oni najmlađi negoduju jer žele da im se promjeni pelena, pronađe duda ili napravi mleko. A za pranje zuba u toaletu maleni Kovačevići moraju da čekaju u redu.
Ovako bi se ukratko mogao opisati život hrabre Maje u posljednjih 12 godina. Oduvijek je maštala o velikoj porodici, a taj san ostvario joj se sa njenim Rašom. Odgajaju 11 djece, imaju privatnu firmu i ne skidaju osmijeh s lica.
– Jutro nam je najteži dio dana. Tad svima nešto treba u istom trenutku, a još njih šestoro žuri da se spremi za školu. Ali to traje do osam i poslije toga nam dan izgleda kao u svim drugim porodicama. Stariji su u školi, a ja i ovi mlađi spremamo ručak i obavljamo druge obaveze – kaže Maja (37), koja je sa suprugom Radišom od svoje 17. godine.
Iako imaju 11 djece nije imala blizanačke trudnoće, a u ulozi djetetom kad je rodila Ružicu. Priznaje nam da je oduvijk maštala da ima veliku porodicu, iako ima samo brata.
– Znate šta, kad žena pored sebe ima dobrog muža i dobrog čovjeka, onda može da ima i desetoro djece. Samo je bitno da je on razumije i podržava, a meni se posrećilo da nađem takvog muškarca – iskreno priča Maja o svom Raši i otkriva nam da je on trenutno u bolnici zato što je polomio kuk.
U njihovoj kući ne postoji podjela na muško-ženske poslove, a i djeca imaju svoje obaveze. Tako je Miloš zadužen da ide u prodavnicu, Milica vodi računa imaju li svi čarapice na nogama kako se ne bi prehladili, Milan i Mihailo brinu o bebama i vrlo su požrtvovani i odgovorni, iako su tako mali. Kovačevići ništa ne prepuštaju slučaju i na vrijeme moraju da misle o svemu jer organizovati život u jednom tako velikom domaćinstvu nalik je organizaciji posla u manjem preduzeću. Ipak, najgore je kad zakaže tehnika.
– Dešavalo se da nam se pokvari mašina za veš i to nas potpuno parališe jer je uključujemo dva-tri puta dnevno. Sudove peremo non-stop, a samo za jedan dan treba nam oko sedam vekni hljeba i isto toliko litara mlijeka. Taj broj se stalno povećava – kaže Maja, pa skoči sa kreveta da pomjeri nestašnog Miodraga, kako mu lampa ne bi pala na glavu.
Otkriva nam i da moraju da kupe dvije čokolade od 300 grama, koje su dovoljne tek toliko da se svako dijete zasladi, ali ne i najede. Ipak, mali Kovačevići su vrlo skromni i umjesto igračkama najviše vole da se igraju jedni sa drugima. Bude tu i koškanja, bezazlene dječje kavge i zadirkivanja, ali kad padne noć u krevet se ne ide dok se svi prvo međusobno ne izljube.
– Kad zaspu, obavezno ih obiđem. Prvo ih prebrojim, a kad se uvjerim da su svi tu i kad vidim kako bezbrižno i slatko spavaju shvatim koliko sam srećna žena – priča Maja i dodaje da se tad u tišini vrlo često presabira da li se tokom dana ogriješila o neko dete, kao i da li je dobar roditelj.
Svjesna je da fizički ne može da se svakom posveti u onom trenutku kad je njima to potrebno, pa je zato ponekad i grize savijest. Ali brzo je prođe jer i da ima dvoje djece, ta pitanja bi je svakako ponekad mučila. Ipak, najviše se iznervira kad djeca iz škole dođu zabrinuta, zato što su ih drugari zadirkivali.
– Djeca k`o djeca. Sa komentarima znaju da budu vrlo okrutna i surova, pa su tako prozivali našu djecu govoreći im „Koliko vas ima. Pa vi ste kao cigani“. Ali Rašo i ja uvijek porazgovaramo sa njima, objasnimo im zašto ne treba da obraćaju pažnju na takve komentare i brzo ih to prođe. Na sreću, djeca su nam pozitivna, baš kao i ja – objašnjava Maja, koja je po zanimanju novinar.
Na naše iznenađenje ona nije samo mama, već je i uspješna poslovna žena. Sa suprugom Radišom ima izdavačku kuću „Glas Srbije“, koja izdaje „Kraljevske novine“, kao i „Glas Srbije“. Iako se od izdavaštva teško živi, Kovačevići ne kukaju. Naprotiv, nervira ih kad se o velikim porodicama u našoj zemlji priča kao o velikom socijalnom problemu.
– Čim počnete da se žalite kako vam loše ide, odmah sljedi rafal pitanja i osuda. Šta vam trebaju tolika djeca, od čega mislite da ih izdržavate i školujete, nije poenta samo praviti djecu… Baš zato imam veliku želju da dokažem da to nije tako i iz tog razl
