Končara brijestolisna (flores et simulates spiraeae) iz porodice ružovki poznata je kao adsirigent, anticelulitik, antiinflamatorik, antidiareik, antipiretik, antireumatik, antiseptik, aromatik, antiulkus, antibakterik, dijaforetik, diuretik, detoksikant, homeopatik, holeretik, laksativ, tonikum i vermifug .
Neka od njenih drugih imena su brijestolisna končara, buditeljica, končara, medunika, brestovolistna sračica i osinak.
U narodnoj medicini veću primjenu u liječenju bilježi tek u 17. vijeku kao lijek za boginje, razna grozničava stanja, proliva i iskašljavanja krvi. Njemački hemičar je 1839. izolovao salicin iz cvijeta Končara buditeljice, a 1853. već se nazirao preparat današnjeg aspirina, acetilsalicilna kiselina.
Ova višegodišnja biljka visine i do dva metra, s uglato, jakom, crvenkastom i čvrstom stabljikom, u gornjem dijelu razgranana, sa sastavljenim perastim isprekidanim listovima. Cvjetovi bijelo-žuti tvore višestruke metličaste cvatove na vrhu stabljike. Korijen je vretenast i neodebljan.
Cvjeta od juna do avgusta. Miris joj je jak i ugodan, po medu, ukus aromatičan. Ukus svežeg korena je nalik na vanilu. Raste u velikom broju na obroncima brda, planina, vlažnim livadama i močvarnim mjestima, sunčanim mjestima, livadama, poljima, među drvećem i grmljem, jarcima, uz potoke i pruge.
Sabiru se listovi prije cvjetanja kao i gornji dio biljke u cvatu zajedno s listovima. Suši se na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Pohranimo u hermetičku ambalažu. Korijen očistimo od zemlje, izrežemo i sušimo na toplom mjestu. Suhe listove možemo koristiti za aromatizovanje raznih napitaka.
Ponekad razni nazivi biljaka mogu izazvati niz zabuna i problema kod početnika u branju ljekovitog bilja, a da ne govorimo koliko je teže ako se koriste i različiti latinski nazivi u samoj literaturi.
Tako je to i sa buditeljicom koju sam ispočetka upoznao pod nazivom brijestolisna končani ili Filipendula ulmaria – hekopetala, ili Spiraea ulmaria, a poradi sličnosti s Končarom Filipendula vulgans ili Spiraea Filipendula pod nazivom suručica ili suručka, nastala je mala zbrka u glavi dok to nisam u potpunosti savladao i kod ostalih biljka, piše Ivan Lesinger.
Ovo spominjem poradi obraćanja veće pažnje uvažavanju latinskih imena biljaka i njenih sinonima, jer isključivo samo pod latinskim imenom stičemo određenu sigurnost. Svake godine rado berem cvjetove Končara brijesiolisne koje preporučujem kao prirodni aspirin, biljku koja se mora naći u kućnoj biljnoj apoteci jer je dobra biljka za liječenje:
– Mokraćnih organa (upalnih stanja bubrega, bešike i mokraćnih kanala, infekcija sa bakterijama i to s E Coli, katara bešike, kod kamenaca i peska, slabog rada, kod bubrežnih kamena).
– Bolesti krvi i to naročito kod poremećaja zgrušavanja te se koristi za antitrombozni učinak.
– Vodenih bolesti (pojačava izlučivanje većeg volumena mokraće, kod svih vodenih otoka, kod zadržavanja mokraće ili teškog mokrenja, vode u abdomenu, ascites, Hidrops, u zglobovima, otoka nogu, oligurija, vode u stomaku, grudnih bolesti s vodom, bolesti s nastankom edema i tuberkuloze).
– Reumatskih tegoba (uspješno odstranjuje mokraćnu kiselinu i ureu iz krvi, što je od velikog značaja u liječenju gihta i reume, poradi sadržaja salicina dobro djeluje kod reumatičkih bolova i to mišića i zglobova, otečenih zglobova i bolnih zglobova).
– Čišćenje krvi (detoksikacija organizma i prečišćavanje krvi).
– Bolesti crijeva i želuca (raznih proliva, krvarenja crijeva, erozivni procesi na sluznici želuca, gastritis, ulkus, polipa, ulceroznog kolitisa, hiperaciditetom i parazita iz crijeva).
– Škrofuloze (otečeni limfni čvorovi i otoke čvorova).
